Ovce i tajkuni

Održano je još jedno ročište u montiranom političkom procesu koji se protiv mene vodi u Okružnom sudu Banja Luka po nalogu Milorada Dodika.

Danas smo, kao svjedoka odbrane, saslušali Miloša Komljenovića, aktuealnog direktora RUGIP-a i pulena Budimira Stankovića. Komljenovića su u „Keju“ dugo pripremali za svjedočenje (odazvao se tek na drugi poziv, a tužiocu Mitroviću je naročito bilo stalo da ovaj svjedok ne izađe pred Sud).

Mogu samo da mu zahvalim na današnjem svjedočenju jer je, po meni, rekao par važnih stvari. Prvo, potvrdio je da se namjenska sredstva RUGIP-a u skladu sa posebnim zakonima, godišnjim planovima, koje usvaja Vlada RS i srednjoročnim Programom, koje usvaja Narodna skupština RS, troše i za određene materijalne troškove (zakupe, opremu, energiju, itd.). Svaka utrošena marka decidno je navedena u godišnjim izvještajima RUGIP-a, koje opet usvaja Vlada RS. Tako je danas, tako je bilo i kada sam ja bio direktor. I tako će vjerovatno biti i ubuduće, jer drugačije ne može. Drugo, on kao službeno lice koje zastupa RUGIP, nije zatražio utvrđivanje navodne štete po Upravu od nadležnog organa, već, kako kaže, čeka da vidi kako će se završiti ovaj postupak...Toliko i o njegovom savjesnom radu.

Zbog ove izjave tužilac nije bio zadovaoljan, pa se Komljenović pokušao izvaditi tako što je, ničim izazvan, govorio o nekakvim spornim potraživanjima od RUGIP-a u iznosu od 15 miliona KM, a za koje krivi naravno – koga drugog do mene! Radi se vjerovatno o novim montiranjima istog tužioca i istih nalogodavaca iz Keja, no o tom potom.

Drugi svjedok, Drago Šolak iz Poreske uprave RS potvrdio je da nije bilo primjedbi RUGIP-a na njegov zaspisnik, kojim je utvrdio da je na zakup stanova za potrebe RUGIP-a pogrešno obračunat porez, te da se isti treba obračunati kao porez na lična primanja. Potvrdio je takođe da postoji kontradiktornost i nelogičnost u činjenici da jedan zakon (Zakon o platama) kaže da zaposleni nema prava na ovu vrstu ličnih primanja, a drugi zakon (Zakon o porezu na dohodak) obračunava porez upravo po tom osnovu, te da je o ovome ispravan sud mogao dati samo drugostepeni organ, da se RUGIP žalio na njegovo rješenje, a što ovdje nije bio slučaj.

Nije meni čudno što se nisu žalili, jer se ovdje očigledno radilo o drugom zadatku – optužiti mene po svaku cijenu, za bilo šta, pa makar i za nesavjestan rad (kad već nema ništa bolje), jer sam se drznuo da javno istupim i kažem ono o čemu sada bruji cijela država – da su kriminalci porobili gotovo sve naše institucije, da se pojedinima tajkunima poklanjaju na tacni uprave i direkcije, koje treba da im „u skladu sa zakonom“ dovrše očigledno nezakonita krčmljenja javnih dobara i resursa.

Trebao sam vjerovatno, po njima, da Mići Kalderi plaćam za smještaj radnika u njegovom hotelu. Onda mi Mitrović nikada ne bi montirao proces, vuk bi bio sit, a ovce na broju. Samo što ja nisam ovca, pa neka bude kako biti mora! A ovce nek' nastave da rade kako moraju i kako im tajkuni govore. Neće ni to do vijeka!